Memorandum iz Budimpešte iz 1994

Memorandum iz Budimpešte Ukrajina, Velika Britanija,Rusija i Sjedinjene Države potpisale su 5. prosinca 1994. godine. Dokument je uspostavio sigurnosna jamstva u vezi s pristupanjem Ukrajine Ugovoru o neširenju nuklearnih oružja. 1996. godine, ovo se dogodilo.

Osnovne odredbe

Tekst Memoranduma iz Budimpešte iz 1994. godineodredila je obvezu Ukrajine da pravodobno ukloni sve nuklearno oružje sa svog teritorija. S druge strane, Ruska Federacija, Sjedinjene Države i Velika Britanija obećale su:

• Poštujte suverenitet, postojeće granice i neovisnost Ukrajine u skladu s Konačnim aktom OESS-a.
• Nemojte koristiti oružje protiv političke neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, osim u svrhu samoobrane i u drugim slučajevima u skladu s Poveljom UN-a.
• Suzdržati se od ekonomske prisile,koja je usmjerena na podčinjavanje Ukrajine za ostvarivanje inherentne suverenosti svojih prava na vlastite interese, a na štetu toga, osigurati neke prednosti.
• Zahtjev Vijeća sigurnosti UN-aodmah ukoliko Ukrajina, kao zemlja koja je stranka Ugovora o neširenju nuklearnih oružja, postaje objekt prijetnje ili žrtva agresije nuklearnog oružja.
• Nemojte koristiti nuklearno oružje protiv Ukrajine, osim u slučaju napada ove zemlje na države vezane memorandumom, njihovim teritorijima i njihovim saveznicima.
• Provesti savjetovanje ako postoje sporne situacije koje se odnose na gore navedene obveze.

Kine i Francuske

U vrijeme potpisivanja BudimpešteMemorandum, još dvije nuklearne sile - Francuska i Kina - bili su punopravni sudionici Ugovora o neširenju nuklearnih oružja. Međutim, nisu se pretplatili na tekst dokumenta, ali su govorili o jamstvima izdavanjem odgovarajućih prijava. Njihova je razlika bila da nema smisla za obvezno savjetovanje u slučaju dvosmislenih situacija.

Pravni status

Trenutno se raspravlja o tomeje li dokument pravno obvezujući za stranke. Od 2014. godine Budimpeštanski memorandum nije ratificiran. Kao što kaže Vladimir Ryabtsev, prvi tajnik Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine, koji je radio na tom položaju u 1994-1995. i koji su sudjelovali u pripremi dokumenta, kada su potpisivali govor o njegovoj ratifikaciji u državama koje su bile stranke, nije. Zatim, prema Ryabtsevovu mišljenju, postojalo je razumijevanje da je Budimpeštanski memorandum, čiji je tekst usvojen od strane zemalja sudionica, obvezan za stalno izvršenje.

Ryabtsev je također izrazio mišljenje daRuska Federacija 2003. godine, kada je došlo do sukoba oko otoka Acea, pokazala je suprotno stajalište o važnosti i obvezujućoj prirodi dokumenta potpisanog u Mađarskoj. Bivši prvi tajnik Ministarstva vanjskih poslova Ukrajine izjavio je da je 2010. godine konačno shvatio da Budimpeštanski memorandum iz 1994. nije međunarodni pravno obvezujući dokument, budući da su rasprave održane u sklopu revizijske konferencije jasno pokazale činjenicu da je samo ugovor koji je ratificirala država , Istodobno se Vladimir Ryabtsev ne slaže s trenutačno prevladavajućom klasifikacijom Memoranduma kao dokumenta kojim se izražavaju obveze stranaka, ali ga se smatra međudržavnim ugovorom koji jasno obuhvaća provedbu odredbi.

Mišljenje drugih političkih osoba

Vladimir Gorbulin, bivši tajnik VijećaSigurnost Ukrajine i dr. Alexander Litvinenko u rujnu 2009. predložili su Ukrajini da sazove međunarodnu konferenciju na kojoj će pripremiti novi ugovor o sigurnosnim jamstvima, koji bi zamijenio memorandum u Budimpešti. Za sudjelovanje na konferenciji predloženo je uključivanje država koje su 1994. jamčile sigurnost Ukrajine, kao i drugih glavnih geopolitičkih igrača.

Krimska kriza i poštivanje memoranduma

Ruski predsjednik Vladimir Putin na pozadini događaja uDana 1. ožujka 2014. godine, Krim je dobio odobrenje Vijeća Federacije za korištenje Oružanih snaga Rusije na teritoriju ukrajinske države sve dok se ne normalizira društveno-politička situacija u ovoj zemlji. Prema Putinu, takve su mjere uzrokovane izvanrednom situacijom u Ukrajini koja ugrožava živote naših sunarodnjaka, kao i činjenicu da je, u skladu s međunarodnim ugovorom, vojni kontingent oružanih snaga raspoređen na području ukrajinske države. Nitko nije službeno priopćio o uvođenju postrojbi, ali bilo je brojnih slučajeva oduzimanja ljudi nenaoružanim vojnim objektima oružanih snaga Ukrajine. Prema ukrajinskim vlastima, to su bile ruske vojne osobe.

Putinove izjave

Ruski predsjednik u početku je negirao da je našvojnici su sudjelovali u krimskoj krizi. Međutim, nakon što je Krim bio dio Ruske Federacije, Putin je potvrdio da je ruska vojska podupirala snage samoobrane poluotoka tijekom referenduma. Takve akcije, prema riječima predsjednika, poduzete su kako bi se osigurali uvjeti za slobodno izražavanje volje krimskog stanovništva i očuvanje mirne situacije na Krimu. Kasnije, Vladimir Putin je rekao da Rusija nikada nije prikrila činjenicu da koristi svoje trupe za blokiranje vojnih jedinica Ukrajinaca.

Budimpeštanski memorandum očima ruskih vlasti

Naša zemlja službeno odbacuje sve vrsteoptužbe za kršenje sporazuma iz 1994. i općenito njihovu primjenjivost na situaciju na Krimu. Ruski predsjednik je 4. ožujka 2014. izrazio mišljenje da, otkako se dogodila revolucija u Ukrajini, možemo pretpostaviti da je na njezinoj teritoriji formirana nova država, a Rusija u tom pogledu nije potpisala nikakve obvezujuće dokumente.

Dana 1. travnja, Ministarstvo vanjskih poslova izdalo je izjavu da je Ruska Federacijanikada nije jamčila da će prisiliti dio Ukrajine protiv volje lokalnog stanovništva da ostane u svom sastavu, a Budimpeštanski memorandum iz 1994. ne primjenjuje se na okolnosti koje proizlaze iz djelovanja socio-ekonomskih i domaćih političkih čimbenika. Ti čimbenici uključuju događaje ruskog Ministarstva vanjskih poslova koji su se dogodili na Krimu.

Stajalište Ruske Federacije o osnovanostikako slijedi: Budimpeštanski memorandum, u svom konceptu, ima samo obvezu da ne ugrožava uporabu nuklearnog oružja i da ih ne koristi protiv nenuklearnih država, što je Ukrajina. Rusija ispunjava tu obvezu u cijelosti, i ni na koji se način ne krši.

Stajalište ukrajinskih vlasti

Ukrajinski strana vjeruje da djelovanja Ruske Federacije uKrim, uključujući i ulazak poluotoka u Rusiju, krši Memorandum iz Budimpešte iz 1994. godine. Dana 21. ožujka 2014. godine, Verkhovna Rada je usvojila Deklaraciju o borbi za oslobođenje Ukrajine i izjavila da Ruska Federacija ne samo da je prekršila sadašnje zakonodavstvo suverene ukrajinske države, već je i ignorirala norme međunarodnog prava koje su sadržane u Povelji UN-a.

27. ožujka 2014. Andrey Deshchitsa, nastupDjelujući na sastanku Glavne skupštine UN-a, dužnosti Ukrajine kao ministra vanjskih poslova kazale su da je cijeli dio ukrajinske države nakon dvotjedne vojne okupacije prisilno priključen zemlji koja je prethodno obećala jamčiti suverenitet, neovisnost i integritet Ukrajine u skladu s Budimpeštanskim memorandumom. Deschitsa je zatražio od Generalne skupštine UN-a da podrži rezoluciju o teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine, kojom bi se proglasio referendum održan na Krimu, koji nema pravnu snagu.

U zaključku

5. prosinca 2014., dvadeseta obljetnicaBudimpeštanski memorandum, Arseniy Yatsenyuk, premijer Ukrajine, još jednom je pozvao stranke sporazuma da poduzmu zajedničke, odlučne akcije kako bi prisilile Rusiju da ispuni svoje obveze. S druge strane, Sergei Lavrov, ministar vanjskih poslova Ruske Federacije, rekao je da Memorandum ne sadrži obveze priznavanja državnog udara u Ukrajini. A 6. prosinca 2014. sudionici krimske inicijativne skupine izjavili su da je Ukrajina prekršila odredbe Budimpeštanskog memoranduma, jer se u vrijeme potpisivanja suverenost ove zemlje nije primjenjivala na Republiku Krim, a općenito je poluotok bio nezakonito dio ukrajinske države.

Kao što se može vidjeti, sporovi koji se odnose na status dokumenta potpisanog 5. prosinca 1994., ne opadaju do danas. Možemo samo pratiti razvoj događaja.