Sud u Šeriji u Sjevernom Kavkazu
Sharija je kombinacija pravnih ivjerskih normi koje čine osnovu muslimanskog prava. Ovaj sustav provedbe zakona smatra se vrlo fleksibilnim. Može djelovati u okviru potpuno različitih društvenih struktura i političkih režima kako muslimanskih tako i muslimanskih država.
Sud Sharija (uglavnom u sferinasljedni i obiteljski odnosi) djeluje u Grčkoj, Nizozemskoj i drugim zemljama europskog društva. A neke zakonske norme također se koriste u međunarodnom pravu (primjerice, postupak za naknadu gubitka brodoloma).
Sud Sharija u različitim povijesnim epohama imatih ili onih naroda imali drugačiji karakter postupka. Razvio se vrlo značajno u Sjevernom Kavkazu. Na ovom području, uvođenje Sharije bio je jedan od glavnih i najvažnijih zahtjeva revolucionarnog sustava 1917. Tako je u svibnju u Vladikavkazu održan prvi kongres predstavnika kavkaskih planinskih ljudi. Donijela je odluku o uvođenju šerijata i Kurana na svim sudovima muslimanima.
Godine 1919., u siječnju, s početkom građanskogsud Sharije pretvoren je u tzv. vojni šerijatski zakon. Od tog trenutka počeo je igrati ulogu vojnog suda. Istodobno treba napomenuti da reformirano tijelo nije vođeno šerijatskim normama. U međuvremenu, vojni režimi, koji su uspjeli jedni druge, koristili su pravosudni sustav kao sredstvo rješavanja računa sa svojim protivnicima na političkoj fronti.
Utemeljena sovjetska vlast u Sjevernom Kavkazu legalizirala je šerijatski sud na svim područjima u kojima djeluje: u Čečeniji, Ingušiji, Dagestanu, Karachi, Kabardi i Sjevernoj Osetiji.
Valja napomenuti da sovjetska vladaodnosi se na muslimansko pravo izravno suprotno pre-revolucionarnoj upravi zemlje. Potonja je podržavala podatke (običaj), nastojeći oslabiti položaj muslimanskog pobunjeničkog pokreta. Početkom dvadesetih godina boljševici su, naprotiv, nastojali podržati oslobođenje. Dok sovjetska vlast nije ojačala, privukla su mnoge muslimanske nacije. Istodobno, šerijat je podržan na račun podataka.
Na početku formiranja sovjetske vlasti u Zagrebuteritorij svake autonomije Sjevernog Kavkaza, stvorena je vlastita hijerarhija pravosudnog sustava. Najkompleksniji smatra se organizacija na tri razine u Dagestanu, koja je formirana 1922. godine. U nekim gradovima i selima bilo je takozvanih "Sharijevih trijada". Sastojali su od dva člana i jednog predsjednika. Sudac u Šeriji (dibir ili mullah), zajedno s još dvojicom članova, bavio se sitnim nasljednim, građanskim, zemljišnim i kaznenim predmetima. Njihove su odluke osporavane u okružnim tijelima.
Zajedno s muslimanskim zakonom u rezolucijizemljišta i kaznenih tužbi, šerijatski sudac bio je vođen zakonima običajnog zakona koji su zajednički planinskim ljudima. Takve norme, primjerice, bile su novčane kazne, čišćenje zakletve, deportacija krvnog kanala, pomirenje i drugi.
U prvoj polovici dvadesetih godina šerijatski sudovibili su povučeni iz države i osigurali održavanje onih muslimanskih zajednica koje su htjele riješiti svoje slučajeve pod tim zakonima. Te su transformacije provedene istodobno s kolektivizacijom i industrijalizacijom.
Nakon što se SSSR srušio, započeo jegotovo univerzalni pokret za obnovu pravde Sharije. U muslimanskim zajednicama Čečenije i Sjevernog Dagestana nastalo je nekoliko desetaka tijela. Zajedno sa šerijskim sudom, Sjeverni Kavkazni Muslimani imaju ruski javni i javni arbitražni sud.
