Ugovor iz Maastrichta

Ugovor o Maastrichtu bio je od velike važnosti u pitanju političkog ujedinjenja država Europe. Potpisan je 1992., 7. veljače u Nizozemskoj.

1989.-90. Bilo je prilično teško razdoblje. S jedne strane, Njemačka koja želi ponovno ujedinjenje optužena je za nedovoljnu pozornost interesima svojih susjeda. S druge strane, Margaret Thatcher (premijer Velike Britanije) izrazio je zabrinutost zbog mogućeg hegemonije Nijemaca u središnjem dijelu Europe. Nakon ponovnog ujedinjenja na području Njemačke živjet će oko osamdeset milijuna ljudi. Glava engleskog kabineta bojala se Nijemcima da dominiraju drugim nacijama. Francois Mitterand (francuski predsjednik) također nije bio vrlo zadovoljan formiranjem velike države na istočnoj granici svoje zemlje. Stoga su postojali preduvjeti za stvaranje Europske unije.

Za ideju o pridruživanju zemalja najaktivnijedjelovali su Francois Mitterand i Helmut Kohl (kancelar Njemačke). 1992. godine njemački kancelar je aktivno podupirao potpisivanje Ugovora iz Maastrichta na kongresu kršćanske demokratske zajednice. Helmut Kohl je rekao da razvoj Njemačke velikim dijelom ovisi o razvoju Europe, jer je Njemačka u središtu kontinenta.

Potpisan Ugovor iz Maastrichtane samo jedinstvo država u političkoj sferi. Trebao je stvoriti monetarnu uniju. To je značilo da se ne bi stvorio samo jedno gospodarstvo EU, već i vanjska i sigurnosna politika. Stoga je postojala potreba za uspostavom mjesta "ministra vanjskih poslova EU".

Predviđen je Ugovor iz Maastrichta(kasnije) jedinstveno državljanstvo za sve osobe koje borave u državama EU. Što se tiče unutarnjeg uređenja ovlasti, ona mora odgovarati načelima demokracije.

Valja napomenuti da je odluka o uvođenju jednogmonetarna jedinica "euro" izazvala je vladu mnogih zemalja prilično nasilnu reakciju. Zemlje su se bojale da će, nakon gubitka nacionalnih valuta, doći do ekonomske destabilizacije i inflacije.

Međutim, 1996. predložila je Njemačkaskup mjera kojima se osigurava stroga financijska disciplina i koja ima za cilj spriječiti oštar porast financijskog duga. Kao što je pokazala praksa sljedećih godina, sve ove mjere pokazale su se vrlo učinkovitima u održavanju ravnoteže državnog proračuna u većini država Europske unije.

Rasprave o potpisivanju novog ugovorabili su pod utjecajem događaja u istočnoj Europi. SSSR prestao postojati (1991.). Mnoge istočnoeuropske zemlje i prije sloma Sovjetskog Saveza počele su uspostavljati demokratski oblik vlade, želeći što brže približiti se EU.

Ugovor iz Maastrichta stupio je na snagu 1993. godine, u studenom. Naziva se prema nazivu grada u kojem je potpisan.

Svi znaju o postojanju Europske unije. Danas je to jedna od ključnih zajednica na svijetu. Ovdje je potrebno reći o zemljama koje su dio Europske unije. Danas, države i dvadeset sedam u Rumunjskoj, Bugarskoj, Estoniji, Češkoj, Sloveniji, Slovačkoj, Poljskoj, Malti, Litve, Latvije, Cipra, Mađarske, Švedske, Finske, Austrije, Španjolske, Portugala, Grčke, Irske, Danske, Velike Britanije, Francuske, Nizozemske , Luksemburg, Italija, Njemačka, Belgija.

Predviđene su odredbe Ugovora iz Maastrichtaodređeni iznos javnog duga bilo koje države EU (ne više od 60% BDP-a), a proračunski manjak ne bi smio biti viši od 3% BDP-a. Inflacija ne bi smjela premašiti prosječnu stopu inflacije u tri zemlje s najnižim pokazateljem.