Ciljevi i načela standardizacije u mehanizmu za provedbu strategije razvoja inovacija
Podcjenjivanje uloge patenata i marketinških usluga u BiHrazvoj i provedba strategije razvoja inovacija nepovoljno utječe na konkurentnost i širenje robnih i uslužnih tržišta, dovodi do gubitka deviza u trgovini tehnologijom. U zemlji su sporazumi o licenciranju sklopljeni uglavnom između domaćih poslovnih subjekata, a samo mali dio njih pada na zemlje ZND-a. Prodaja licence tvrtkama u industrijskim zemljama je ili beznačajna (manje od 1% zaključenih ugovora), ili je potpuno odsutna. Iz toga proizlazi da vlasnici patenata ili ne znaju prodati rezultate intelektualne aktivnosti ili da se u svojim izumima ne poštuju osnovna načela standardizacije, proizvodi ne zadovoljavaju potrebe potencijalnih kupaca.
Za uspješnu prodaju dozvola su potrebne kaominimalna, tehnička (tehnološka) i ekonomska procjena rezultata istraživanja i razvoja i izuma stvorenih kako bi se utvrdilo da li načela standardizacije, dostupnost proizvedenih uzoraka za pokazivanje njihovih parametara, organizaciju oglašavanja i PR tvrtki, pretraživanje i uspostavljanje kontakata s potencijalnim kupcima, iskustvo tehničkih i komercijalnih pregovora. Provedba cijelog niza licenci nije moguća bez stručnih stručnjaka: stručnjaci za patent, trgovci, odvjetnici, savjetnici za upravljanje intelektualnim vlasništvom i drugi stručnjaci koji poznaju principe standardizacije i međunarodnog marketinga.
Ovisno o poslovnoj strategiji organizacije(strategija upravljanja, strategija poboljšanja, strategija za brzi razvoj novih tržišta, strategija razvoja novih proizvoda, strategija diverzifikacije itd.) potrebno je imati odgovarajući model za upravljanje njegovom provedbom, koji bi strogo uzimao u obzir ciljeve i principe standardizacije proizvoda na tržištu.
Općenito, ovaj model upravljanja razvojemNovi proizvod uključuje nekoliko faza, ali faza definiranja ovog modela je razvoj koncepta novog proizvoda, koji uključuje svoje planirane karakteristike i ciljeve koncepta, preliminarne procjene potrebnih resursa, analizu prepreka za ulazak na tržište i procjenu mogućih prihoda. Koncept bi trebao biti zasnovan na pouzdanosti informacija, mogućnosti pružanja koristi, stupnju zadovoljstva potražnje tržišta, procijenjenoj prodajnoj cijeni i karakteristikama potencijalnih tržišta.
Izrada koncepta opcija, provjere i odabiranajprikladnije (s aspekta činjenice da se ne krše načela normizacije i potrebe potencijalnih kupaca) zahtijeva dubinsko informiranje o patentima i marketinškim istraživanjima, studiju izvedivosti rezultata istraživanja, valjanost ideja i izuma stvorenih. Na temelju toga se donosi odluka o razvoju novog proizvoda.
Na fazi razvoja i eksperimentalnihprovjere se odnose na identifikaciju vlasnika rezultata istraživanja i razvoja, kao i na distribuciju prava između kupca, investitora, izvođača i autora izuma i industrijskih dizajna. Istodobno se provodi studija o patentabilnosti tehničkih rješenja i patentiranju postojećih industrijskih objekata. U distribuciji prava na intelektualno vlasništvo, u pravilu, uzeti u obzir prirodu ugovornih obveza, doprinos svakog sudionika u kreiranju, pravnoj zaštiti i svladavanju proizvodnje novog proizvoda, očekivanog sudjelovanja u komercijalnoj uporabi. U tim se fazama provodi analiza stanja na tržištu, procjena tehničke razine i proizvedivosti novog proizvoda, te se navode planovi za sljedeće faze. Proizvodnja i profinjenost prototipa popraćena je provjeravanjem patente čistoće novog proizvoda, ocjenjujući kako je u skladu sa standardima i načelima standardizacije, procjenom mogućih troškova proizvodnje i primjene te prilagodbom marketinške strategije.
Stadij završava s proizvodnjom eksperimentalne serije.Novi proizvod, ispitivanje tržišta, registracija zaštitnog znaka. Tržišni testovi omogućuju određivanje usklađenosti parametara proizvoda utvrđenih tijekom izrade koncepta, kao i sigurnosnih uvjeta i zahtjeva zaštite okoliša. Krajnji cilj ove faze je utvrditi moguću potražnju, prodaju, cijene.
Prema rezultatima provedenih tržišnih testovautvrđuju se odluke o organizaciji masovne proizvodnje, dobavljačima materijala i sastavnim dijelovima, provodi se potvrda novog proizvoda, određuju se planovi prodaje, utvrđuju specifična robna tržišta, stvara se uslužni sustav.
U fazi komercijalne implementacije razvija se i mogućnost razvoja prodaje povezanih licenci za suvremene tehnologije stvorene tijekom provedbe inovativnog projekta.
Naravno, modeli upravljanja inovacijamaaktivnosti i intelektualno vlasništvo bit će različiti ovisno o vrsti organizacije (istraživanja, dizajna, industrijskih poduzeća, malih inovativnih tvrtki itd.), odabranu strategiju, intelektualni potencijal, organizacijsku strukturu, investicijski kapital i druge čimbenike. Osim toga, potrebna je dobro razvijena infrastruktura za poticanje inovativnog razvoja (relevantne organizacije, fondovi, institucije), stvaranje povoljnih uvjeta (zakoni i propisi, porezni sustav) za poticanje poduzetničke aktivnosti.
