Esej - kakav je žanr?
U suvremenoj literaturi postoji ogromna količinažanrovi u kojima se ponekad možete zbuniti. Da se to ne dogodi, trebali biste ih jasno razlikovati. Jedan od često meta - eseja. Što je to, mnogi uče u školi.
Značajke žanra
Esej je riječ posuđena s francuskog jezika(essai), u prijevodu znači esej, pokušaj, test. U ruskoj je književnosti ovo ime za mali prozni rad napisan u slobodnom obliku. Analizirajući pojam "esej" detaljnije, kakav je žanr, to se može nazvati sastavom koji izražava osobni stav autora i njegovo mišljenje o onome što opisuje. Istovremeno, pisac daje priliku da doživi svoje iskustvo, osjećaje i misli. Međutim, nije nužno autorova riječ koja u potpunosti i iscrpno tretira odabranu temu. Pisanje eseja može se odraziti u obliku priče, priznanja, eseja, pisanja, članka, govora, dnevnika. Granice ovog žanra su prilično uvjetne i zamagljene.
Malo povijesti
Posebno popularan bio je esej u XVIII-XIXstoljeća. U tom razdoblju postalo je jedan od glavnih žanrova u francuskom i engleskom novinarstvu. Najveći razvoj eseja pridonio je R. Rolland, J. Orwell, H. Wells, G. Heine, B. Shaw, T. Mann, A. Morua. Sa sigurnošću možemo reći da je u Europi uživala posebnu pozornost. U ruskoj klasičnoj literaturi, esej je bio vrlo popularan. Ono što je, u potpunosti se može razumjeti s nekoliko djela. Tako se, primjerice, Puškin obratio ovom žanru u svom djelu "Putovanje iz Moskve u Petrogradu", Dostojevskog u "Dnevniku pisca". U dvadesetom se stoljeću obratio A. Bely, V. Ivanov, V. Rozanov, a kasnije i A. Solzhenitsyn, K. Paustovsky, I. Ehrenburg, Yu Olesha, M. Cvetaeva, F. Iskander.
Posebne značajke
S obzirom na pitanje: "Esej - kakav je žanr i kako se razlikuje od drugih?" Ne može se samo spomenuti njegove osebujne osobine. Ovo je esej koji iznenađuje s potpuno novim izgledom na temu. Rad se odlikuje slikama koje ga obogaćuju, čine ga slikovitijim i živopisnijim. U njoj su zanimljivi detalji u boji i naglašeni, a autorova misao katkada uzima takve paradoksalne pukotine da jednostavno čudi čitatelja. Posebna lirika prožeta je esejem o "Životu". Uostalom, svatko ima svoju ideju o tome, što je posve drukčije od autora. Međutim, tekst doslovce prožima pouzdanom intonacijom koja čitatelju stvara nezamislive, sasvim svježe i neobične asocijacije.